Početkom osamdesetih, sve više i više navijača Oldama se povuklo sa scene. Neki su se oženili, zaposlili, dobili decu, drugi završili iza brave, treći opet izgubili interesovanje za fudbal. Došla je sveža krv, nova mlada generacija. Klinci su stigli na, već dobro, utemeljenu, tvrđavu, i nije im bilo teško da uz nas starije krenu da stiču iskustvo. Nama je, u njihovim godinama, bilo neuporedivo teže pošto nismo imali oslonac. Mi smo bili ti koji su izgradili ime Oldama u navijačkom svetu. Ne treba smetnuti s’ uma da je poslednja banda koja je zauzela Čedi End, bio Šefild Junajted, još u decembru 1978. godine. Od tada, sve vodeće huliganske ekipe na ostrvu su dolazile na našu tribinu, ali im nije polazilo za rukom da nas isteraju sa nje. Spursi, Forest, Vest Hem, Čelzi, Bolton,… protutnjali su Čedijem. Dobijali smo batine, ali nismo bili poraženi. Bolton, Blekburn i Barnli su, početkom sedamdesetih, u Oldam dolazili kao na izlet, i bez problema se šepurili po našoj tribini, ali je moja generacija stvari preokrenula u korist Latiksa.